Panični napadaji — što se događa u tijelu i prvi koraci

Red na blagajni, običan dan, ništa posebno. I onda, bez najave: srce počne lupati kao ludo, zraka kao da nema dovoljno, ruke trnu, sve se malo zaljulja. U glavi jedna jedina misao — nešto je ozbiljno krivo.

Ljudi koji su to doživjeli često kažu da su bili sigurni da umiru. Ili da će se onesvijestiti, izgubiti kontrolu, "poludjeti" pred svima. Val obično prođe za nekoliko minuta. Ali strah od sljedećeg puta zna ostati puno dulje.

Što se događa u tijelu

Panični napadaj je lažna uzbuna. Snažna, uvjerljiva, ali lažna. Tijelo naglo pokrene isti sustav koji bi pokrenulo pred stvarnom opasnošću: srce ubrza da mišići dobiju više krvi, dah postane brz i plitak, osjetila se izoštre. Od promijenjenog disanja može se zavrtjeti u glavi, mogu trnuti prsti i usne. Sve to ima svoju logiku. Problem je samo što se uzbuna upalila bez stvarnog povoda.

Zato napadaj djeluje toliko opasno, a nije. Tijelo radi upravo ono za što je građeno, samo u krivom trenutku. I ne može tako raditi unedogled: vrhunac obično dođe unutar nekoliko minuta, a onda se val povlači, htjeli vi to ili ne.

Ako se ovakvi simptomi jave prvi put, razumno je posavjetovati se s liječnikom. Ne zato što je panika opasna, nego zato što zaslužujete mirno znati s čime imate posla.

Strah od straha

Najteži dio panike često nije sam napadaj, nego ono što dolazi poslije. Osluškivanje tijela. Čekanje sljedećeg vala. Srce malo ubrza na stepenicama i već je tu pitanje: počinje li opet?

Mnogi o tome nikome ne govore. Naprave svoje tihe strategije: sjednu bliže izlazu, uvijek nose vodu, izbjegnu red kad je predug. Izvana sve izgleda uredno, a iznutra se troši ogromna energija na to da se ništa ne primijeti.

Iz tog opreza lako izraste i otvorenije izbjegavanje. Preskoči se trgovina u kojoj se dogodilo, pa gužva, pa vožnja, pa sve što bi "moglo izazvati". Svako izbjegavanje na kratko donese olakšanje, a dugoročno tijelu poruči da je opasnost stvarna. Tako se krug zatvara: strah od panike podiže napetost, a napetost čini novi napadaj vjerojatnijim.

Dobra vijest je da taj krug nije zaključan. Kad ga jednom vidite, na njemu se može raditi.

Što možete učiniti dok val traje

Ništa od ovoga nije čarolija i ne mora upaliti odmah. Ali tijelu daje ono što mu u tom trenutku treba: znak da opasnosti nema.

Produžite izdah. Udahnite mirno kroz nos, a izdahnite sporije nego što ste udahnuli, kao da hladite žlicu juhe. Sporiji izdah tijelu šalje signal da smije stati.

Vratite se osjetilima. Stopala čvrsto na pod, osjetite podlogu. Pogledajte oko sebe i u sebi imenujte što vidite, što čujete, što dodirujete. To vraća um u prostoriju, iz katastrofe u sadašnji trenutak.

Imenujte što se događa. "Ovo je panika. Neugodna je, ali prolazi. Do sada je prošla svaki put."

Ako možete, ostanite gdje jeste dok se val ne povuče. Svaki put kad panika prođe, a vi ste još tu, tijelo nauči nešto važno: uzbuna je bila lažna.

Kada potražiti podršku

Jedan napadaj ne znači da s vama nešto nije u redu; mnogi ga ljudi dožive barem jednom. Podršku ima smisla potražiti kad se napadaji ponavljaju, kad ih čekate sa strepnjom ili kad primijetite da vam izbjegavanje sužava život.

U razgovoru sa stručnjakom taj se krug straha od straha može razumjeti i raspetljavati, polako i vašim tempom. Ovaj tekst je opća informacija i ne zamjenjuje procjenu vaše konkretne situacije. A ako ste u hitnoj situaciji ili niste sigurni što se s vašim tijelom događa, nazovite 112. Bolje je provjeriti nego ostati sam s tim.

Ako u ovome prepoznajete sebe, ne morate to nositi sami. Kad budete spremni razgovarati, tu smo.